Rasprava o umjetnoj inteligenciji najčešće se vodi o modelima: koji je bolji, koji je brži, koji manje halucinira. Za tvrtku koja takvu uslugu plaća, važnija su tri druga pitanja: koliko košta svaki upit, koliko košta infrastruktura koja ga omogućuje i koliko dugo ta infrastruktura ostaje korisna. Na sva tri pitanja odgovor počinje istom riječju — energija.

Model je usluga, infrastruktura je imovina

Korištenje modela kroz API je trošak. Izgradnja vlastite infrastrukture je investicija. Razlika nije akademska: trošak se plaća mjesečno i lako se smanjuje, a investicija se veže na godine i otpisuje se bez obzira na to koliko se koristi.

Zato tvrtke koje ulaze u vlastitu AI infrastrukturu moraju odgovoriti na pitanje koje u prezentacijama često izostaje: koliko će oprema vrijediti za tri godine? Grafički procesori namijenjeni treniranju modela troše se i tehnološki i fizički. Ako investicijski plan pretpostavlja deset godina uporabe, a tržište modela mijenja se svakih osamnaest mjeseci, računica ne drži.

Energija: ograničenje koje se ne rješava softverom

Podatkovni centri troše struju za rad i za hlađenje. Učinkovitost se mjeri omjerom ukupne potrošnje i potrošnje same računalne opreme (PUE). Dobar suvremeni centar ima vrijednost blizu 1,2; loše projektiran centar može trošiti dvostruko više. No čak i savršeno učinkovit centar troši ono što potroši — a ta količina raste s brojem i veličinom modela.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) je 2025. objavila izvještaj „Energy and AI” u kojem upozorava da potrošnja podatkovnih centara raste brže od ukupne potrošnje električne energije i da će u nekim regijama postati ograničavajući čimbenik. To nije scenarij budućnosti; to je opis priključnih zahtjeva koji već utječu na lokacije investicija.

U Hrvatskoj i širem okruženju to znači da vrijeme potrebno za priključak, dozvole i izgradnju može biti dulje od vremena potrebnog za nabavu opreme. Investitor koji planira „otvoriti centar u šest mjeseci” često otkrije da šest mjeseci traje samo postupak priključenja.

Tri proračuna koja se ne smiju miješati

Operativni proračun pokriva potrošnju, licence, mrežu i ljude. To je mjesečni trošak koji mora imati izvor u prihodu ili u eksplicitno planiranom gubitku.

Kapitalni proračun pokriva opremu, prostore i hlađenje. Ovdje se odluka ne donosi o tome je li tehnologija zanimljiva, nego o tome koliko dugo može ostati konkurentna i koliko košta izlazak iz investicije.

Proračun strpljenja je najmanje vidljiv, a najčešće podcijenjen. To je razdoblje u kojem investicija ne vraća ništa, a organizacija mora nastaviti raditi. Ako to razdoblje nije planirano i financirano, projekt se prekida upravo u trenutku kada bi mogao početi donositi rezultat.

Kupac AI usluge: pregledajte klauzulu o energiji

Za većinu tvrtki pitanje nije hoće li graditi podatkovni centar, nego kako ugovoriti uslugu. U tom razgovoru tri stavke zaslužuju pozornost.

  1. Indeksacija cijene. Je li cijena vezana uz cijenu energije i kako se promjena prenosi na korisnika?
  2. Ograničenje potrošnje. Postoji li mjesečna kvota upita i što se događa kada se prekorači — usporavanje, dodatni trošak ili prekid?
  3. Prijenos rizika. Ako dobavljač promijeni model ili cijenu, imate li pravo na izlaz i migraciju podataka?

Investicijski okvir u četiri pitanja

  1. Koliko košta jedinica rada (upit, sat treniranja, gigabajt)?
  2. Koliko dugo ta jedinica zadržava vrijednost?
  3. Koliko košta prekid ili promjena dobavljača?
  4. Tko snosi rizik energije i tehnološkog zastarjevanja?

Ako na sva četiri pitanja postoji zapisan odgovor, investicija je upravljiva. Ako postoji samo procjena rasta tržišta, to nije plan — to je očekivanje.

Zaključak

Umjetna inteligencija neće biti ograničena nedostatkom ideja ni nedostatkom modela. Bit će ograničena strujom, dozvolama i strpljenjem kapitala. Tvrtke koje to razumiju planiraju sporije, ali stabilnije. One koje ne razumiju troše vrijeme na pitanje koji je model bolji — dok im račun za energiju raste bez obzira na odgovor.

Komentar urednika

Ovo nije tekst protiv AI infrastrukture. To je tekst protiv planova koji nemaju treći proračun — onaj za razdoblje u kojem investicija još ne vraća.

U vlastitom radu ne gradimo infrastrukturu koju ne možemo objasniti u bilanci. Ako trošak ne može stati u rečenicu s rokom i izvorom, nije plan nego želja.

— Nermin Sefić, glavni urednik

Predložak za X / Twitter

AI projekt ima tri proračuna: za modele, za energiju i za strpljenje. Prvi je najvidljiviji, treći najskuplji — i najčešće ga nitko nije napisao.

Priključna snaga traje dulje od nabave opreme. To je najmanje glamurozna, a najvažnija rečenica svakog AI investicijskog plana.

Objava je pripremljena za ručno objavljivanje na računu. Dodajte poveznicu: https://gnk-asg-kanal.pages.dev/ai-infrastruktura-energija-kapital/

Izvori i provjera

  1. IEA — Energy and AI (2025)
  2. Uredba (EU) 2024/1689 — obveze za sustave visokog rizika i dokumentiranje namjene
  3. GNK ASG — javni opis digitalnog operativnog modela

Česta pitanja

Koliko energije troši AI model?

Ovisi o modelu, hardveru, duljini upita i hlađenju. Nema jedinstvenog broja; svaka procjena mora navesti pretpostavke. Zato je važnije pitanje tko snosi rizik promjene cijene energije.

Isplati li se graditi vlastitu infrastrukturu?

Samo ako postoje dugoročna potražnja, osigurana energija, plan otpisa i izlazna strategija. Za većinu tvrtki API model je jeftiniji i fleksibilniji.