Umjetna inteligencija u hrvatskim tvrtkama najčešće ne dolazi kao robotska ruka ni kao autonomni agent koji donosi odluke. Dolazi kao alat za pisanje ponuda, sažimanje ugovora, generiranje vizuala, odgovaranje na upite i predlaganje cijena. Upravo zato regulatorni okvir nije tema samo za tehnološke kompanije: pitanje je što tvrtka mora moći pokazati kada je korisnik, klijent ili inspektor pita kako je neki sadržaj ili odluka nastala.

Uredba (EU) 2024/1689, poznata kao AI Act, uređuje upravo to. Ne propisuje „dozvoljene modele”, nego obveze ovisno o namjeni i riziku. Za većinu tvrtki izvan visokorizičnih djelatnosti najvažniji je dio onaj o transparentnosti — i on je već na snazi.

Što se primjenjuje od kada

Rokovi se često pogrešno prikazuju kao jedan datum. U stvarnosti se primjena odvijala u fazama, a dio obveza stupa na snagu tek krajem 2026. i tijekom 2027. i 2028. godine.

PodručjePočetak primjene
Zabranjene prakse (članak 5.)2. veljače 2025.
Obveze za pružatelje modela opće namjene2. kolovoza 2025.
Transparentnost iz članka 50. i dio novih odredbi2. kolovoza 2026.
Dodatne odredbe i dio obveza upravljanja2. prosinca 2026.
Visokorizični sustavi iz Priloga III2. prosinca 2027.
Visokorizični sustavi iz Priloga I2. kolovoza 2028.

Rokovi su navedeni prema konsolidiranom tekstu Uredbe i izmjenama iz 2026. Prije donošenja odluke o konkretnom sustavu provjerite trenutačno važeći tekst na EUR-Lexu — rok je informacija, a kvalifikacija sustava je pravno pitanje.

Članak 50.: tri obveze koje se najčešće previđaju

1. Razgovorni AI mora reći da je AI

Ako automatizirani sustav razgovara s korisnikom, korisnik to mora znati — osim kada je iz konteksta očito da razgovara sa strojem. To u praksi znači da chatbot na web stranici, glasovni asistent u korisničkoj službi ili automatski odgovor u aplikaciji moraju biti jasno označeni. Sakrivanje te činjenice nije „bolje korisničko iskustvo”; to je propust.

2. AI sadržaj javnog interesa mora biti označen

Tekst objavljen radi informiranja javnosti o temama od javnog interesa, a koji je generiran ili bitno izmijenjen AI sustavom, mora biti označen — osim ako je prošao stvarni ljudski urednički pregled i ako za objavu odgovara osoba. Automatska provjera pravopisa, preformuliranje ili „prolazak kroz alat” ne računaju se kao ljudski pregled.

To je najosjetljivija točka za medije, korporativne portale i odnose s javnošću. Ako tvrtka objavljuje priopćenja, kolumne ili analize nastale uz pomoć AI-ja, mora moći pokazati tko je provjerio činjenice i preuzeo odgovornost. Zato na ovom kanalu svaki tekst nosi vidljiv status provjere.

3. Sintetički mediji moraju biti označeni

Audio, slika ili video koji su generirani ili manipulirani tako da izgledaju stvarno moraju biti označeni kao sintetički. Iznimka postoji za očito umjetničke, satirične ili fikcijske sadržaje, ali i tada je obveza označavanja ublažena, ne ukinuta. Duboke krivotvorine stvarnih osoba u kontekstu koji nije umjetnički ili satirični nisu dopuštene.

Zabranjene prakse: popis koji se ne mijenja

Članak 5. zabranjuje prakse koje se ne mogu „usklađivati” dokumentacijom. To uključuje manipulaciju koja iskorištava ranjivosti, prikrivene tehnike koje bitno mijenjaju ponašanje na način koji šteti, socijalno bodovanje od strane javnih tijela, određene oblike biometrijske kategorizacije i prikupljanje podataka s interneta radi izrade baza lica. Za tvrtku je praktični zaključak jednostavan: ako neki alat ili projekt dolazi iz tog područja, rasprava nije o dokumentaciji nego o tome da se projekt ne pokreće.

Visokorizični sustavi: tko je „pružatelj”, a tko „korisnik”

AI Act razlikuje pružatelja sustava (onaj koji ga stavlja na tržište pod svojim imenom) od korisnika (onaj koji ga upotrebljava). Većina tvrtki je korisnik gotovih alata, ali postaje pružatelj ako alat stavi na tržište pod svojim imenom ili ga bitno izmijeni. U visokorizičnim područjima — primjerice zapošljavanje, kreditno ocjenjivanje, obrazovanje, kritična infrastruktura — to mijenja cijeli set obveza: upravljanje rizicima, tehnička dokumentacija, ljudski nadzor, točnost, zapisi i praćenje nakon stavljanja na tržište.

Pitanje koje si svaka tvrtka treba postaviti prije nabave nije „je li alat dobar”, nego „koja je namjena i tko je odgovoran ako zaključi pogrešno”.

Praktična provjera u šest koraka

  1. Popišite alate i namjene. Napravite inventar: alat, odjel, svrha, vrsta podataka, tko donosi konačnu odluku.
  2. Kvalificirajte svaki slučaj. Zabranjena praksa, visokorizični sustav, ograničeni rizik (transparentnost) ili minimalni rizik. Zapišite obrazloženje i datum.
  3. Ugovorite odgovornost. U ugovoru s dobavljačem tražite jasno definirane obveze: dostupnost dokumentacije, obavijest o izmjenama modela, ograničenja uporabe podataka i rok za prijavu incidenta.
  4. Uvedite ljudski nadzor. Imenujte osobu koja može zaustaviti automatizirani proces i koja razumije njegov izlaz. „Algoritam je odlučio” nije obrana.
  5. Označite sadržaj i razgovor. Uvedite pravilo da se AI sadržaj označava i da se ljudski pregled bilježi imenom i datumom.
  6. Čuvajte dokaze. Verzije upita, izvore, zapise o pregledu i odlukama. Bez zapisa nema ni dokaza o usklađenosti.

Što to znači za male tvrtke

Najveća opasnost nije kazna, nego nepotrebna paraliza. Tvrtka koja koristi alat za pripremu ponuda ili sažimanje sastanaka ne mora graditi sustav upravljanja rizicima kakav se traži za kreditno ocjenjivanje. Mora znati što alat radi, koje podatke unosi, tko provjerava izlaz i kako to pokazuje. To je razmjerno malen napor — ali mora biti zapisan prije nego se dogodi problem, ne nakon njega.

Zaključak

AI Act ne zabranjuje upotrebu umjetne inteligencije. Traži da tvrtka zna što radi, da to kaže kada je važno i da ima osobu koja odgovara. To je manje pitanje pravnika, a više pitanje urednosti. Tvrtke koje tu urednost uvedu rano neće imati veći problem od onih koje je nemaju — imat će samo manje iznenađenja.

Komentar urednika

Ovaj tekst nije pravno mišljenje i ne zamjenjuje procjenu kvalificiranog pravnika za konkretan sustav. Njegova je svrha dati okvir koji se može primijeniti u razgovoru između uprave, IT-a i pravnog odjela.

Posebno upozoravam na jednu praksu koju vidim u javnim raspravama: označavanje AI sadržaja proglašava se „birokracijom”, a onda se ta ista oznaka izostavi upravo tamo gdje bi bila najkorisnija — u priopćenjima za javnost.

— Nermin Sefić, glavni urednik

Predložak za X / Twitter

AI Act nije jedan datum. Transparentnost iz čl. 50 primjenjuje se od 2.8.2026., visokorizični sustavi iz Priloga III od 2.12.2027. Provjera u 6 koraka — na KANALU.

Najčešći propust u tvrtkama nije algoritam. To je nedostatak zapisa o tome tko je pregledao AI izlaz i zašto ga je prihvatio.

Objava je pripremljena za ručno objavljivanje na računu. Dodajte poveznicu: https://gnk-asg-kanal.pages.dev/ai-act-2026-sto-mijenja-za-tvrtke/

Izvori i provjera

  1. Uredba (EU) 2024/1689 o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (EUR-Lex)
  2. GNK ASG — interna politika EU AI Act (javni sažetak pravila i rokova)
  3. Metodologija i status provjere na ovom kanalu

Česta pitanja

Treba li tvrtka označiti tekst koji je napisan uz pomoć ChatGPT-a?

Ako je tekst objavljen radi informiranja javnosti o temama od javnog interesa i nije prošao stvarni ljudski urednički pregled s odgovornom osobom, da — mora biti označen. Automatska provjera ili uređivanje stila ne smatraju se ljudskim pregledom.

Je li chatbot na web stranici obavezan reći da je AI?

Da, osim ako je iz konteksta očito da korisnik razgovara sa strojem. Najsigurnija praksa je jasna oznaka na početku razgovora.

Primjenjuju li se obveze na malu tvrtku koja samo koristi gotov alat?

Da, ali razmjerno. Većina malih tvrtki je korisnik sustava s ograničenim rizikom, što znači prije svega obveze transparentnosti i ljudskog nadzora, a ne cijeli paket obveza za visokorizične sustave.